Tužno ali stvarno je tako, zar ne?
Moram priznati da razni dizajneri (sličnu temu je već jedna blogerica obrađivala pa me inspirirala) kreiraju neke kombinacije koje me više potiču na smijeh nego na istinsku zadivljenost. Zaista cijenim mnoge modne kuće pa i tako njihove "vođe" ali ne znam gdje bih ja u tome. I naravno cijena je tolika da je ravna mojem OIB-u.
Dok s druge strane imamo dućane u kojem svatko može naći nešto za sebe, tipa New Yorker, Mango, Topshop, H&M, Zara, Stradivarius itd.. a cijene su moramo priznati više nego prihvatljive.
Zaista cijenim cure (i momke naravno) koje uz nevelik' budžet iskombiniraju nešto boliglava, više nego outfit u kojem su samo marke tipa MiuMiu, Chanel, Gucci... To može svatko ako ima para dovoljno za trošenje na skupe krpice.
Istina je da se novcem ne može kupiti ukus i stil, može ga se samo začiniti.
Možda je to i ona teorija da kad se vidi ime i znakić na robi da si bolji?
U svakom slučaju potrebna je maštovitost i kreativnost a to nema svatko, zato ako već kopiramo stilove kopirajmo od "običnih" ljudi, neoptrećenih novcem, markama i mišljenju drugih nego zadovoljnih samih sebom i nesebičnih da daju komplimente drugima. :*
Nema komentara:
Objavi komentar